Sjećanja
19. veljače 2026 (četvrtak)

Prošla je tužna godina.
Ostale su želje koje se nikada neće ispuniti, snovi koji se neće ostvariti.
Ostalo je jedno ime i tisuću uspomena koje nitko nikada ne može izbrisati iz našega srca.

Tvoji: mama JOLANDA, brati RINO i DAVOR s familijama

Dragi tata, otišao si bez pozdrava, ostala je gorka praznina, tuga velika, rana duboka, bol preteška, tišina i svijeća goreća.
Teško je bez tebe živjeti, u duši plakati, a nasmijan biti.
Neprocjenjivo je bilo imati te, neopisivo bolno izgubiti te.
Bio si svjetlost, radost, snaga i bogatstvo naših života.
Ponosni! Nikada se neće izbrisati tvoja ljubav i dobrota.
Nedostaješ nam.

Tvoji: JELENA s BORISOM, IRENA s DANIELOM, PAULO s ROMINOM te unuke LARA i SARA

Pasalo je lito dan od kada si zavajka zaspa. I dalje čekan i pensan da ćeš doć…
A tebe ni. Fališ mi… Fale mi tvoje beside, tvoj smih i ruke, fali mi ono tvoje ˝ženo˝.
Zavajk si u mojemu srcu i mislima.
Hvala svima ki te se domisle i posjećuju tvoj tihi dom.

Tvoja supruga MILENA

Dragi barba, napustio si nas iznenada, bez da se još jednom pozdravimo u konobi.
Imati takvog barbu, koji nas je nesebično dočekivao u Livakima, bila je radost koja nikada ne blijedi.
Budi nam zagovor kod Uskrslog Gospodina dok se opet ne sretnemo.
Hvala svima koji te se spomenu u molitvama i pričama.

Nećaci: GORDANA, ZORAN i VEDRAN s obiteljima

Hvala ti za ljubav, dobrotu i osmjeh koje si nam davao.
Fališ nam. 

Tvoji najmiliji